Prigodna poštanska marka „350 godina Sveučilišta u Zagrebu“ Hrvatska pošta pustila je u optjecaj prigodnu poštansku marku povodom 350 godina Sveučilišta u Zagrebu. Naklada izdanja je 100 tisuća primjeraka, a autorica prigodne marke je Jana Žiljak Gršić, dizajnerica iz Zagreba. Marka je izdana u arku od 16 maraka. Zagrebačko sveučilište najstarije je sveučilište s neprekidnim djelovanjem u Hrvatskoj i među najstarijima u Europi. Njegova povijest počinje 23. rujna 1669. kada su diplomom rimskoga cara i ugarsko-hrvatskoga kralja Leopolda I. priznati status i povlastice sveučilišne ustanove tadašnjoj Isusovačkoj akademiji u slobodnome kraljevskome gradu Zagrebu, što je prihvaćeno na saboru Hrvatskoga kraljevstva 3. studenoga 1671. Stoga Sveučilište 1669. uzima kao godinu svojega utemeljenja, a 3. studenoga kao Dan Sveučilišta. Od tada filozofski studij u Zagrebu, koji je počeo 1662., djeluje i formalno-pravno kao Neoacademia Zagrabiensis, odnosno kao javnopravna visokoškolska ustanova. Još su dvije godine bile posebno važne u povijesti Sveučilišta u Zagrebu: 1776. – kada carica i kraljica Marija Terezija osniva Kraljevsku akademiju znanosti (Regia Scientiarum Academia) s tri studija ili fakulteta: Filozofskim, Bogoslovnim i Pravnim, i 1874. – kada je Sveučilište, zaslugom bana Ivana Mažuranića, dobilo sankciju cara Franje Josipa i formirano kao moderno sveučilište pod nazivom Sveučilište Franje Josipa I. U više od tri prethodna stoljeća Sveučilište je s tri fakulteta i 200 upisanih studenata naraslo na današnje 34 sastavnice i više od 70 000 studenata. Od 1874. ukupno je više od pola milijuna studenata završilo studij na Sveučilištu u Zagrebu, a danas je po veličini među 15 najvećih sveučilišta u Europi.

Prigodna poštanska marka „350 godina Sveučilišta u Zagrebu“

Hrvatska pošta pustila je u optjecaj prigodnu poštansku marku povodom 350 godina Sveučilišta u Zagrebu. Naklada izdanja je 100 tisuća primjeraka, a autorica prigodne marke je Jana Žiljak Gršić, dizajnerica iz Zagreba. Marka je izdana u arku od 16 maraka.

Zagrebačko sveučilište najstarije je sveučilište s neprekidnim djelovanjem u Hrvatskoj i među najstarijima u Europi. Njegova povijest počinje 23. rujna 1669. kada su diplomom rimskoga cara i ugarsko-hrvatskoga kralja Leopolda I. priznati status i povlastice sveučilišne ustanove tadašnjoj Isusovačkoj akademiji u slobodnome kraljevskome gradu Zagrebu, što je prihvaćeno na saboru Hrvatskoga kraljevstva 3. studenoga 1671. Stoga Sveučilište 1669. uzima kao godinu svojega utemeljenja, a 3. studenoga kao Dan Sveučilišta.

Od tada filozofski studij u Zagrebu, koji je počeo 1662., djeluje i formalno-pravno kao Neoacademia Zagrabiensis, odnosno kao javnopravna visokoškolska ustanova. Još su dvije godine bile posebno važne u povijesti Sveučilišta u Zagrebu: 1776. – kada carica i kraljica Marija Terezija osniva Kraljevsku akademiju znanosti (Regia Scientiarum Academia) s tri studija ili fakulteta: Filozofskim, Bogoslovnim i Pravnim, i 1874. – kada je Sveučilište, zaslugom bana Ivana Mažuranića, dobilo sankciju cara Franje Josipa i formirano kao moderno sveučilište pod nazivom Sveučilište Franje Josipa I.

U više od tri prethodna stoljeća Sveučilište je s tri fakulteta i 200 upisanih studenata naraslo na današnje 34 sastavnice i više od 70 000 studenata. Od 1874. ukupno je više od pola milijuna studenata završilo studij na Sveučilištu u Zagrebu, a danas je po veličini među 15 najvećih sveučilišta u Europi.

Maske i Groteske

Maske i Groteske

Izložbe slika Nade Žiljak "Maske, InfraRedArt" i Marije Delić- Suzak "Groteske" otvorene su u Galeriji Sveti Ivan Zelina i mogu se pogledati do 10. studenog 2019.

Nada Žiljak završila je likovnu akademiju u Zagrebu 1967. godine.

Njeni radovi u slikarskim tehnikama: ulje na platnu i papiru, akrilik, crteži, akvareli, pasteli, grafika; suha igla, bakropis i linorez nalaze se u svjetskim muzejima i privatnim zbirkama. Izlagala je na osamdesetak samostalnih izložbi u Hrvatskoj i u svijetu.

Nada Žiljak je u slikarstvo uvela dualno stanje likovnog djela pod nazivom InfraredART.

Jedna slika se može vidjeti s infracrvenom kamerom i nezavisna je od slike koja se vidi prostim okom.

"Potreba za maskiranjem sugerira uplitanje u igru malih demona, zaziva tajnovita izobličenja i izopačenja, koja često za cilj imaju izazivanje erotskih fantazmi.

Maske Nade Žiljak govore upravo o tome. Zgodno je kako u svojim neobičnim obličjima i veličinama naviru iz svih kutova slike. Nema tu nekog reda i simetrije – iskaču u svojoj grotesknosti poput onih malih papirnatih čudovišta iz kutije.

Grotesknost ističu njihova tamno obojena 'lica', no efekt što ga te iscerene maske ostavljaju na gledatelja, cereći mu se direktno u lice, nije odbojnost. Naprotiv, maske Nade Žiljak su zavodljive, privlače nas, odvlače nas na kraju u zavodljivi svijet u kojem nismo sputani realnošću i okovima logičnog. Takav svijet biva, makar i na tren, beskrajno neodoljiv.

Ta neodoljivost svjedoči o tome da je Nada Žiljak duboko intuitivno shvatila istinsko značenje maski i magijsku narav maskiranja. A 'govoreći' o maskama i o magijskoj naravi maskiranja, ta intuicija zapravo neizravno otkriva čovjekovu narav.- piše među ostalim u katalogu za izložbu Dora Kinert Bučan.

Marija Delić-Suzak radila je kao nastavnik likovne kulture u Zagrebu, studirala je povijest umjetnosti i diplomirala pedagogiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu u klasi profesora Mladena Veže. Od 1985. sudjeluje na brojnim samostalnim i skupnim izložbama u Zagrebu i inozemstvu.

Groteske Marije Delić Suzak se oslanjaju na starogrčke mitove i srednjevjekovne fantastične iluminacije i ilustracije. Marija Delić Suzak od svojih je slikarskih početaka prepustila ruku podsvijesti i mašti ogrnuvši slikane groteske velom erotike. Ne određujući početnom motivu pravilo kompozicije, već naprotiv, prepuštajući bojama da vode i stvaraju ritam, na slikama Marije Delić Suzak događaju se fine modelacije ženske puti, raštrkani dijelovi tijela, metamorfoze u kojima surle i zmije proviruju kao ekscentrični pomaci u neprirodnost, istodobno kao duhovit izazov erotskim aluzijama.- piše među ostalim u katalogu za izložbu Branka Hlevnjak.

"Prispodobe"

Predstavljanje nove knjige "Prispodobe" Antuna Paveškovića bit će 22. listopada u 18 sati u knjižnici Bogdan Ogrizović u Zagrebu. "Autor je osebujna pojava na našoj književnoj sceni, jer nekom vrstom fantastičnog realizma ulazi pod kožu uobičajene i prihvatljive realnosti (posebno se to odnosi na priče Staričica koja je živjela da hrani mačke i Čudovište). Suptilno korištenje mitskih slika i njihova reaktualizacija upravo u našem vremenu daje ovoj knjizi posebnu patinu. Istovremeno, ove priče su znalački napisane i dobro ispričane, što upućuje da se radi o stvaralaštvu koje je oplođeno vlastitim životnim iskustvom, spoznajama iz prve ruke. Priče su upućene svim zainteresiranim čitateljima za koje nije nužno da posjeduju nekakvo predznanje, a da pritom autor u estetskom i sadržajnom smislu nikome ne podilazi, što je svakako odlika izvrsne proze. Priče su jako dobro činjenično kontekstualizirane, ali uvijek na granici između onog realnog i onog nadrealnog."- piše u predgovoru knjige Petar Bujas.

Antun Pavešković (1957., Dubrovnik) je znanstveni djelatnik u Odsjeku za povijest hrvatske književnosti HAZU te docent na Hrvatskom katoličkom sveučilištu u Zagrebu. Od 2003. do 2012. bio je urednik u književnom časopisu Republika. Od 2012. urednik je u Maloj knjižnici Društva hrvatskih književnika. Premda je njegov znanstveni i nastavni rad poznat znanstvenoj i kulturnoj javnosti, njegove aspiracije protežu se i više, što je i pokazao nizom objavljenih priča u raznim časopisima. Dosada je objavio dvije knjige proze: Oproštaj i Suvišna roba.

KATICA GAJSKI - KOLAŽI

KATICA GAJSKI - KOLAŽI

Izložba kolaža Katice Gajski otvorena je u Muzeju Mimara u Zagrebu. Umjetnica je završila Školu primijenjene umjetnosti u Zagrebu, odjel plošnog oblikovanja – odsjek slikarskih tehnika u klasi prof. Antuna Kirinčića.

Bavila se primijenjenom grafikom i grafičkim dizajnom, te je radila kao aranžer. Slikala je i figuraciju koristeći se najčešće tehnikama pastela, laviranog tuša i kolaža. Samostalno je izlagala u Zagrebu i Oroslavju.

Radovi na izložbi su apstraktne kompozicije u tehnici akrila, a nastali su tijekom 2015. i 2016. godine.

Izložba se može pogledati do 31. listopada 2019.

snimo: Marko Čolić

Novi Veleposlanik kravate akademik Igor Rudan

Novi Veleposlanik kravate akademik Igor Rudan

Academia Cravatica u partnerstvu s Klubom za javnu diplomaciju Hrvatskog društva za Ujedinjene narode i Hrvatskim diplomatskim klubom u na svečanoj ceremoniji u Muzeju Mimara inaugurirala je novog Veleposlanika kravate. Nakon Mire Gavrana koji je ujedno bio i prvi Veleposlanik kravate, novi Veleposlanik kravate postao je hrvatski znanstvenik svjetskoga glasa i akademik Igor Rudan, koji će kravatu, kao hrvatsku i svjetsku kulturnu baštinu promovirati u godini kada Hrvatska započinje svoje šestomjesečno predsjedavanje Vijećem Europske Unije.

Svečanost inauguracije Veleposlanika na kojoj su bili brojni uzvanici, visoki državni dužnosnici i članovi diplomatskog kora održana je pod visokim pokroviteljstvom Predsjednice RH, predsjednika Hrvatskoga sabora i Ministarstva vanjskih i europskih poslova. U činu inauguracije, sudjelovali su i Miro Gavran, kao i novoproglašeni Veleposlanik Igor Rudan.

U sklopu svečanog programa, održana je i jedinstvena smotra kravata zemalja predsjedateljica Europske unije, prigodan program uz nastup Lidije Bajuk, etnologinje, hrvatske pjesnikinje i kantautorice, a program svečanosti uveličala je i Počasna satnija Kravat pukovnije, vojno-povijesne postrojbe koja oživljava povijesno junaštvo hrvatske lake konjice iz 17. stoljeća i svojim programom Smjene straže promovira Zagreb kao Prijestolnicu kravate i Hrvatsku kao domovinu kravate.

Academia Cravatica koja se već više od 20 godina bavi proučavanjem, čuvanjem i unapređivanjem kravate kao kulturne baštine, svečanom inauguracijom Veleposlanika kravate započinje svoje ovogodišnje aktivnosti ususret jedinstvenom europskom festivalu „Dani kravate“, koji se već tradicionalno održava tijekom listopada. Festivalske aktivnosti kulminirat će proslavom Svjetskog dana kravate 18. listopada, uz brojne edukativne i kulturne događaje u Hrvatskoj i svijetu kojima će se toga dana Hrvatsku proslavljati kao domovinu kravate.

Pod kapom lude

Pod kapom lude

Izložba slika "Pod kapom lude" Nade Zec Ivanović otvorena je u Muzeju Mimara u Zagrebu."Već smo i u ranijim slikarskim ciklusima Nade Zec Ivanović mogli iščitavati elemente grotesknog te napose i one izrazito ludičke koji su učestalije i dominantnije markirali osnovna obilježja njezina likovnog izraza. Te sastavnice, gdjekad izravnije i intenzivnije ili tek fragmentarne i u naznakama ipak su, i tada, upućivale na zaključak kojega iznosimo, naime, da su se ta slikaričina stilska obilježja jasno prepoznavala i u toj stvaralačkoj fazi. Stoga možemo konstatirati da množina i bujnost kojom sada izbijaju te sastavnice na površini novih slika, bilo onih manjih ili velikih dimenzija, imaju svoju duboku ukorijenjenost u slikarskom djelu Nade Zec Ivanović kojega sada produbljuje ovim ciklusom." među ostalim navodi kritičar Milan Bešlić.

Slikarstvo je Nada Zec Ivanović diplomirala na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu 1988. godine. Uz slikanje je tijekom cijelog studija izučavala i grafiku koja joj je postala jednako važno područjem interesa i rada. S grafičkim radovima sudjelovala je na međunarodnim grafičkim žiriranim izložbama u Cadaquesu, Barceloni, Wingfieldi, Sofiji, Bagesu. Prije ciklusa „Pod kapom lude“, realizirala je još pet slikarskih ciklusa: „Ishodišta“, „Letači“, „Friendship“, „Krajolici“ i „65 pogleda na Grad“ te veliki broj slika zasebne tematike, akvarela i crteža. Izlagala je na više od osamdeset izložbi u zemlji i inozemstvu (Palm Beach, Bonn, Mostar, Graz, Kotor, Cetinje, Salzburg) od kojih četrnaest samostalnih. Okušala se i u drugim vidovima likovnosti, dizajnu plakata i kazališnoj kostimografiji, a dvadeset godina se bavila i pedagoškim radom.

Izložba se može pogledati do 27. listopada 2019.