Hrvatsko-češko
društvo obilježilo 100. godišnjicu smrti Franza Kafke
Hrvatsko-češko
društvo obilježilo je u ponedjeljak 3. lipnja 100. godišnjicu
smrti Franza Kafke tribinom u Češkom domu u Zagrebu posvećenoj
životu i djelu ovog praškog pisca židovskog podrijetla koji je
pisao na njemačkom jeziku i postao jedan od najznačajnijih
europskih i svjetskih književnika 20. stoljeća.
Franz
Kafka rodio se u Pragu 3. srpnja 1883., a umro je u sanatoriju
Kierling kraj Beča 3. lipnja 1924. Najpoznatija su mu djela romani
Proces i Dvorac
te pripovijetka Preobražaj.
Na tribini se govorilo o njegovu djelu iz perspektive češke
književnosti, o njegovom mjestu među praškim piscima koji su
pisali na njemačkom jeziku, kao i općenito o češkim autorima koji
su pisali na njemačkom, te o recepciji Kafkina djela u Hrvatskoj.
Tribinu je
moderirala bohemistkinja i prevoditeljica Mateja Pavlic koja je uz
podsjećanje na osnovne podatke iz Kafkine biografije kazala da je
Kafka, iako je bio povezan s njemačkim kulturnim krugom, imao
doticaje i s književnicima češke moderne toga doba, među ostalim
i s Jaroslavom Hašekom. Spomenula je da je tek 1960-ih u Češkoj
porastao interes za Kafku i njegovo djelo i da je međunarodna
konferencija o Kafki 1963. bila jedan od pokretača Praškog
proljeća. Sabrana djela su mu na češkom objavljena od 1997. do
2007. u 13 svezaka.
Pisac i
prevoditelj Boris Perić kazao je „Franz Kafka je praški pisac
koji je imao na raspolaganju tri jezika, od kojih je češki i
njemački savršeno poznavao, a jidiš donekle. Bio je jedan od
rijetkih pisaca koji su pisali njemački, a koji su nakon 1919.
ostali u Pragu, iako nije objavljivao, no to nema veze s raspadom
austro-Ugarske, nego s osobnim razlozima“, pojasnio je Perić.
Govoreći o Kafkinom njemačkom leksiku, kazao je da je bio relativno
skroman, jer je sadržavao nekoliko desetaka tisuća riječi, što je
mnogo manje od Goethea čiji leksik sadrži oko 400 tisuća riječi,
no riječi je koristio vrlo precizno, duhovito i sa smislom. Perić
se osvrnuo na teze da Kafka u svojim djelima nikad nije spomenuo Prag
i da se ne zna mjesto radnje njegovih djela, kazavši da se radi o
mitu. Citirao je pritom Kafkino pismo prijatelju iz 1902. u kojem
piše: „Prag ne pušta. Ne pušta nas obojicu. Ta majčica ima
kandže“, zanimljivo po tome što za Prag, koji je u njemačkom
imenica muškog roda, koristi žensku sitnagmu „majčica“ kojom
Česi nazivaju svoj glavni grad (u češkom ženskog roda, Praha).
Govoreći o Kafkinom utjecaju na hrvatske pisce, kazao je da je
nezaobilazan jer je Kafka opća pojava, a podsjetio je i na čestu
upotrebu pridjeva kafkijanski, posebno u medijima, kada se aludira da
je netko nevin žrtva progona.
Perić je
pojasnio i prvu rečenicu pripovijetke Preobražaj u kojoj se
spominje da se glavni lik Gregor Samsa pretvorio u golemog kukca, no
pojasnio je da Kafkin izraz „Ungeheueren Ungeziefer“ koji
doslovno znači „nečista životinja nedostojna žrtvovanja“
zapravo treba prevesti kao „čudovišna nečist“, čime zapravo
anticipira položaj čovjeka lišenog dostojanstva, poput žrtava
holokausta u kojem su stradale i njegove tri sestre i ostali članovi
obitelji.
Perić je
istaknuo humoristične elemente u Kafkinu djelu koji nisu vidljivi na
prvi pogled, a spomenuo je da su i ostali njemački pisci iz Praga
toga vremena, poput Reinera Marije Rilkea, njegovali sličan humor
kao i Jaroslav Hašek.
Na tribini
je sudjelovao i pisac i slikar Rade Jarak koji je pročitao ulomke iz
svog romana Put na Solaris
koji je inspiriran Kafkinim djelom.
Tribinu
o Franzu Kafki Hrvatsko-češko društvo je održalo u sklopu
projekta Hrvatsko-češki kulturni susreti
uz potporu Ministarstva vanjskih i europskih poslova.
Pripremio:
Tomislav Radić
Snimke :
Marijan Lipovac